Hipohondrijski poremećaj karakteriše se stalnom okupiranošću o mogućnosti postojanja jednog ili više ozbiljnih i progresivnih somatskih poremećaja i manifestuje se stalnim žalbama na somatske tegobe.
Osoba je uverena da boluje od bolesti koju joj još uvek nisu dijagnostikovali. Strahovi su uglavnom vezani za ozbiljne bolesti. Oboleli je sklon da uobičajene telesne znakove tumači kao simptom neotkrivne bolesti koja tinja u njegovom telu. Zbog toga oni su preokupirani telom, stalno ga pregledaju i prepipavaju. Zbog tolike okupitanosti i usmerenosti na simptome, osobe često barataju stručnom (medicinskom) terminologijom. Njihov stil života jeste predstavljen stalnim odlazim kod lekara, na koje naposletku postaju ljuti jer smatraju da nisu uspeli da im postave pravu dijagnozu. Osobe koje pate od hipohondrijskog poremećaja često su depresivne i anksiozne. Tok poremećaja je hroničan.
Terapija:
- psihoterapija: kognitivno bihejvioralna terapija