
Dijalektičko bihejvioralna terapija (DBT) je jedna od kognitivno-bihejvioralnih terapija prvenstveno razvijena i korišćena za tretman hronično suicidalnih osoba sa dijagnozom graničnog poremećaja ličnosti, i sada predstavlja jedan od najboljih tretmana za ovu populaciju. Kasnija istraživanja su pokazala efikasnost ove terapije i u tretmanu šireg spektra poremećaja (zavisnosti, depresije, PTSP i poremećaja u ishrani).
Tvorac ove terpije je američka psihološkinja Marša Linehan (Marsha M. Linehan) koja je se i sama u mladosti borila sa problemima koji su najviše nalikovali graničnom poremećaju ličnosti. U svojoj 17-oj godini bila je hospitalizovana u instituciju za mentalne bolesti zbog svog gotovo neprestanog poriva da sebe seče do smrti. Sekla je ruke, noge i stomak, i gasila cigarete po rukama. Zbog ovih iskustava u navodi da je mogla bolje da razume ljude koji se bore sa sličnim problemima.
Termin dijalektička (koji se nalazi u sklopu naziva dijalektičke-bihejvioralne terapije) znači sintezu odnosno integraciju suprotnosti – prihvatanje života onakvog kakav jeste a ne kakav bi trebalo da bude ali i potrebu za promenom uprkos realnosti i zbog nje. U praksi se to ogleda u tome što terapeut prihvata klijenta takvim kakav je, ali istovremeno prihvata činjenicu da klijent mora da se promeni da bi postigao terapijske ciljeve. I same terapijske tehnike i strategije su prilagođene balansu između ove dve suprotnosti (prihvatanja i promene), zato su i podeljene u dve grupe. Prve su strategije orijentisanje na prihvatanje i u njih spadaju:
- Puna svesvnost (Mindfulness) – vežbanje da budemo potpuno svesni i prisutni u određenom trenutku
- Tolerancija stresa – naučiti da tolerišemo patnju u teškim situacijama ne pokušavajući da ih menjamo
a druge su startegije orijentisane na promenu i to su:
- Emocionalna regulacija – učenje kako da promenimo emocije koje želimo da promenimo
- Interpersonalna efektivnost – učenje kako da tražimo ono što želimo i odbijemo ono što ne želimo čuvajući samopoštovanje ali i odnose sa drugima
U ovom pristupu, kombinuje se kognitivno-bihejvioralna perspektiva s konceptima koji su potekli iz dijalektičkog materijalizma i budizma. Rezultat je složeni teorijski model i savremeni kognitivno-bihejvioralni pristup lečenju usmeren na rešavanje problema.