Poremećaji ličnosti predstavljaju grupu poremećaja za koje su karakteristični duboki i trajni obrasci ponašanja koji se manifestuju kao rigidna reagovanja na širok spektar životnih situacija. Kod osoba sa poremećajem ličnosti uočavaju se značajna odskakanja u sferi mišljenja, emocionalnog reagovanja i ponašanja od onoga što se opaža kao normalno u datoj sredini. Poremećaj se javlja u detinjstvu i razvija se kroz odrastanje osobe. Dijagnoza poremećaja ličnosti ne postavlja se pre 18. godine života.
Postoje 4 osnovne kliničke karakteristike koje su zajednične svim poremećajima ličnosti:
- nefleksibilan i maladaptivan odgovor na stres – ponavljajući (auto)destruktivni obrasci ponašanja
- teškoće u radu i ljubavi
- problemi u interpersonalnom kontekstu – zbog nedostatka empatije i nemogućnosti da sebe vide onako kako ih druge osobe vide
- sposobnost da se uvuku “pod kožu”
Osobe sa zavisnim poremećajem ličnosti su osobe koje po pravilu svoje potrebe podređuju potrebama drugih ljudi. U odnosima sa njima one su pasivne, zavisne, nemaju hrabrost da iznesu svoje želje ili da se suprotstave. Imaju ogroman strah od napuštanja i činjenice da će ostati sami, jer smatraju da ne poseduju kapacitete da se brinu sami o sebi.Zbog toga često opstaju u potpuno disfunkcionalnim odnosima gde je ponekad uključeno nasilje nad njima. Pesimistični su, podložni uticaju drugih i nemaju snagu da istraju u odlukama. Više im prija da budu u submisivnoj poziciji, te zato izbegavaju poslove koji donose odgovornost. Zato im je neophodno da u donošenju odluka imaju podršku ili razuveravanje od strane drugih.