Specifična fobija predstavlja snažan iracionalan strah od pojedinih situacija, objekata, mesta, aktivnosti i slično. Osoba razvija anticipatornu anksioznost (predviđajuću anksioznost) još pre susreta sa samim objektom i zbog toga ga izbegava kad god je to moguće. Najčešći objekti i situacije od kojih osobe razvijaju anksioznost su: životinje, visina, letenje, oluja, bolesti, itd. Ovo je najučestaliji poremećaj u opštoj populaciji, i učestaliji je kod žena nego kod muškaraca.
Ovaj poremećaj obično nastaje rano u detinjstvu, mada se može pojaviti i kasnije. Situacione fobije se javljaju nešto kasnije – u dvadesetim godinama. Zbog toga što je obično usko usmeren na jednu određenu situaciju ili objekat, ovaj poremećaj ne onesposobljava osobu drastično u životnom funkcionisanju. Zbog toga se osobe retko obraćaju za pomoć. Uprkos tome simptomi fobije su stalno prisutni i ne osciluju.
Terapija:
- Psihoterapija: bihejvioralna terapija, kognitivno bihejvioralna terapija (sistematska desenzitizacija – izlaganje fobičnom stimulusu uz primenu relaksacije, izlaganje u užem smislu – postepeno ili naglo izlaganje bez primene relaksacije, modelovanje – posmatranje ponašanja modela/terapeuta i ponavljanje njegovog ponašanja bez izbegavanja fobičnog simulusa)
- Farmakoterapija: anksiolitici