Socijalna fobija predstavlja poremećaj čija je osnovna karakteristika intenzivna anksioznost od moguće negativne procene i kritike od strane drugih ljudi. U nju su uključeni intenzivan strah od sramoćenja, poniženja i zbunjivanja u socijalnim situacijama. Sve ovo rezultira izbegavenjem mesta i situacija (javni skupovi, restorani, proslave, sastanci) gde osoba procenjuje da bi je drugi mogli opaziti kao neadekvatnu i gde bi se mogla osramotiti.
Socijalna fobija se obično javlja u adolescenciji (ali se može javiti i u detinjstvu, isto kao i u odraslom dobu). Pojava anksioznosti se obično dešava u situaciji gde ima drugih ljudi i bez konkretnog uzroka, i obično je prate fiziološki simptomi kao što su crvenjenje, tahikardija, znojenje, drhtanje, mučnina i otežan govor. Kako vreme prolazi epizode anksioznosti postaju sve češće i sve snažnije. Socijalna fobija može imati svoj generalizovani oblik, u kome se osoba boji širokog spektra socijalnih situacija, i svoj ograničeni oblik kada je anksioznost prisutna samo u određenim situacijama (npr. intenzivna anksioznost u situacijama javnih nastupa). Ljudi često samoinicijativno pokušavaju sebi da pomognu (umanje anksioznost) pa počinju da piju kako bi se u socijalnim situacijama osećali samopouzdanije, te se često uporedo sa socijalnom fobijom razvije alkoholizam.
Terapija:
- Psihoterapija – kognitivno bihejvioralna terapija (izlaganje socijalno fobičnim situacijama)
- Farmakoterapija – prva linija su antidepresivi iz grupe SSRI i SNRI, α2δ ligandi