Ovaj poremećaj karakteriše istovremeno (ili u razmaku od nekoliko dana, ali u okviru iste epizode) postojanje shizofrene simptomatologije i maničnih i depresivnih elemenata. Depresivna simptomatologija je češća nego manična. Postoje dva tipa: bipolarni (češći kod mlađeg uzrasta) i depresivni.
Za bipolarni tip karakteristične su ideje veličine, povećano samopouzdanje, hiperaktivnost, razdražljivost, gubitak normalne kontrole ponašanja uz postojanje karakterističnih simptoma shizofrenije (sumanute ideje, halucinacije, dezorganizovan govor i ponašanje, fenomen emitovanja misli).
Za depresivni tip (nema maničnih faza) neophodno je prisustvo bar dva karakteristična shizofrena znaka i bar dva simptoma depresivnog poremećaja (depresivno raspoloženje, poremećaj sna, gubitak apetita i telesne težine, gubitak energije, beznadežnost, suicidalne misli). Ovaj tip je češći kod starijih osoba, ima tendeciju da traje duže i prognoza je nepovoljnija u odnosu na bipolarni tip.
Za shizoafektivni poremećaj je karakteristična dobra radna istorija, normalni intervali između pogoršanja, bolja prognoza od shizofrenije a lošija od poremećaja raspoloženja, periodičan tok bolesti, češća pojava sumanutih ideja i halucinacija. Češće se javlja kod žena.