Šta je psihoterapija? Psihoterapija potiče od grčke reči psyche (ψυχή) što znači duh, duša i therapeia (θεραπεία) što znači lečenje, isceljenje. Obuhvata skup postupaka, procedura i metoda u “lečenju” psiholoških smetnji, stanja i poremećaja. Pošto veliki broj klijenata u poslednje vreme ne čine bolesne osobe, nego osobe sa određenim životnim ili emocionalnim teškoćama, termin lečenje može biti neadekvatan, stoga se sve češće koristi reč podrška. Osnovni metod je razgovor. Centralni činilac u psihoterapijskom procesu jeste odnos uzajamnog poverenja i pozitivnih očekivanja koja postoje i kod klijenta i kod terapeuta. Klijent je osoba koja se žali na određene smetnje, poremećaje ili umanjen kvalitet života, i koja je u subjektivnom osećanju patnje (za koju ponekad i ne mora znati uzrok). Psihoterapeut je stručna osoba, koja je obučena da takva stanja prepozna i razume, kao i da se adekvatno postavi prema njima, pružajući klijentu psihološku pomoć i podršku. Iako je osnovni metod psihoterapije razgovor, ovakav razgovor ne može se poistovetiti sa prijateljskim, poslovnim ili bilo kojom drugom vrstom razgovora. On se odvija po nekim pravilima i uz određenu strukturu kako bi se postigli terapijski ciljevi koji se postavljaju u dogovoru sa klijentom. Osnovni cilj psihoterapije jeste da osoposobi klijente da samostalno vode srećnije i produktivnije živote. Baš zato se u poslednje vreme fokus psihoterapije širi sa polja teškoća, smetnji i bolesti na poboljšanje kvaliteta života i maksimalno korišćenje potencijala pojedinca. S obzirom na to da je psihoterapija jedan od najstarijih oblika lečenja koji seže još do drevnih civilizacija, nije ni čudo da danas postoji čak više od 400 teorijskih pravaca, oblika i vrsti lečenja o kojima govori obimna literatura.