Osnovni simptom paničnog poremećaja predstavljaju panični napadi koji predstavljaju zastrašujuć doživljaj intenzivnog straha i nastupajuće katastrofe, koji je praćen brojnim fiziološkim simptomima. Panični napad se pojavljuje iznenada, pojačava se u narednih nekoliko minuta, dostiže vrhunac kada su izraženi svi simptomi, a nakon toga simptomi slabe, i naspoletku se gube i spontano nestaju. Panični napadi obično traju nekoliko minuta ali jako retko mogu trajati i do nekoliko sati. Osoba panični napad opisuje kao izuzetno strašan doživljaj nastupajuće smrti, gubitka kontrole, srčanog napada, gušenja ili ludila.
Panični poremećaj jeste sindrom koga karakteriše pojava iznenadnih napada panike, stalna zabrinutost zbog predstojećih paničnih napada i njihovih potencijalnih posledica (smrt, ludilo, onesvešćivanje). Zbog svega navedenog osoba postaje drastično onesposobljena za praktični život. Ovaj poremćaj češći je kod žena nego kod muškaraca.
Simptomi paničnog napada:
- ubrzan rad ili lupanje srca
- znojenje
- drhatanje
- osećaj nedostatka vazduha
- osećaj gušenja
- bol ili druga nelagodnost u grudima
- muka ili druge stomačne tegobe
- utrnulost tela
- suva usta
- hladni/topli talasi po telu
- osećaj vrtoglavice ili gubitka svesti
- depersonalizacija (osećaj da se sam se ja izmenio/la) ili derealizacija (osećaj da se okolina izmenila)
- strah od ludila ili gubitka kontrole
- strah od smrti
Da bi se uspostavila dijagnoza paničnog poremećaja potrebno je da je osoba imala 4 ili više napada u periodu od mesec dana.
Većina osoba koja boluje od paničnog poremećaja je zabrinuta za svoje fizičko zdravlje jer simptomi paničnog napada podsećaju na razna fizička oboljenja (bolesti kardiovaskilarnog, respiratornog i gastrointestinalnog sistema). Oboleli smatra da panični napadi ukazuju na prisustvo neke još neotkrivene bolesti čiji ishod može biti fatalan. Međutim, druga grupa pacijenata sa ovim poremećajem strahuje da su panični napadi upozorenje za predstojeći psihički slom, odnosno najava da će osoba poludeti.
Panični poremećaj odlikuje hroničan i oscilatorni tok. Panični napadi su nekad intenzivniji, ponekad se spontano povlače, pa se opet pojavljuju. Oboleli često svoje tegobe pokušava da ublaži alkoholom, lekovima i drugim psihoaktivnim supstancama (narkotici). Kao posledica može se razviti i depresija zbog neuspeha da se izbori sa svojim simptomima.
Terapija:
- psihoterapija – kognitivno bihejvioralna terapija (kognitivna restrukturacija)
- farmakoterapija – prva linija su antidepresivi iz grupe SSRI i SNRI, benzodijazepini, α2δ ligandi
1 thought on “Panični poremećaj”