Poremećaji ličnosti predstavljaju grupu poremećaja za koje su karakteristični duboki i trajni obrasci ponašanja koji se manifestuju kao rigidna reagovanja na širok spektar životnih situacija. Kod osoba sa poremećajem ličnosti uočavaju se značajna odskakanja u sferi mišljenja, emocionalnog reagovanja i ponašanja od onoga što se opaža kao normalno u datoj sredini. Poremećaj se javlja u detinjstvu i razvija se kroz odrastanje osobe. Dijagnoza poremećaja ličnosti ne postavlja se pre 18. godine života.
Postoje 4 osnovne kliničke karakteristike koje su zajednične svim poremećajima ličnosti:
- nefleksibilan i maladaptivan odgovor na stres – ponavljajući (auto)destruktivni obrasci ponašanja
- teškoće u radu i ljubavi
- problemi u interpersonalnom kontekstu – zbog nedostatka empatije i nemogućnosti da sebe vide onako kako ih druge osobe vide
- sposobnost da se uvuku “pod kožu”
Osobe sa anksioznim poremećajem ličnosti su skoro po pravilu neuspešne u socijalnim i profesionalnim odnosima. Za njih je ranije korišćen termin “neadekvatna ličnost”. Osnovu ovog poremećaja čini strah od loše procene i odbacivanja od strane drugih ljudi. Upravo iz tog razloga ove osobe ulaze u interakcije sa drugim ljudima samo ukoliko su sigurne da će biti prihvaćene. Njihova bazična crta je stidljivost. Često se kaže da ove osobe imaju nisko samopoštovanje (čak i kompleks niže vrednosti). Duboko veruju u to da su neprikladni i inferiorni u odnosu na druge. Zbog svega toga su skloni da sebe obezvređuju i omalovažavaju. Ljudi sa anksioznim poremećajem ličnosti su kao što sam naziv kaže dominantno anksiozni, introvertirani i inhibovani. Zbog pomenutog straha od od odbacivanja i niskog samopštovanja biraju profesije gde se drže po strani i gde njihovo prisustvo nije uočljivo. U socijalnim odnosima i javnim nastupima imaju izraženu tremu, koja je posledica velike želje za odobravanjem.